Početak godine idealno je doba za uzgoj trajnica iz sjemena. Ako vam treba puno biljaka kako bi te popunili gredice, isplati se sijati trajnice iz vlastitog ili kupljenog sjemena. Proces sijanja za većinu vrsta je vrlo jednostavan, treba se samo naoružati strpljenjem jer nema ništa ljepše nego li gledati kako nam se biljke iz male sjemenke pretvaraju u velike divove. Ako imate na raspolaganju plastenik sa sjetvom možete početi već u siječnju i veljači.
Sijanje u plasteniku
Za sijanje potrebno je pribaviti nekakve posude u koje staviti supstrat. To mogu biti plitice za sijanje, stiroporni kontejneri s rupama ili bez, plastične čaše te razne plastične vaze. Kao supstrat možemo koristiti specijalni supstrat za sijanje ili možemo pripremiti vlastiti supstrat.
Za pripremu vlastitog supstrata potrebno je nabaviti tresetni ili humusni supstrat fine strukture. Ako supstrat sadržava mnogo velikih cestica, poput ostataka grana, treba ga prosijati. Vrlo je važno da supstrat ne sadržava puno hranjivih tvari. Dobar supstrat možemo pripremiti i od listinca koji je siromašan hranjivima.
U prosijani supstrat dodajemo kvarcni pijesak i kamenčiće kako bi poboljšali drenažu te perlit koji prozračuje supstrat te pomaže u ravnomjernom održavanju vlage.
Za većinu trajnica ova će mješavina biti dovoljna, no, treba ga prilagoditi za neke posebne vrste. Ako sijemo kamenjarske ili alpske biljke u supstrat valja dodati veću količinu perlita i kamenčića kako bi drenaža bila odlična. Ako sijemo biljke koje ne vole vapnenac, trebamo pripaziti da ga ne dodamo u supstrat. U tom slučaju treba pripaziti na kakve kamenčiće koristimo. Za biljke koje ne vole vapnenac oni moraju biti od kvarcnog ili silikatnog kamena. Reakcija tla ili pH važan je čimbenik za biljke. Većina trajnica koje uzgajamo u vrtovima prilagodljiva je na reakciju tla te one uspijevaju u supstratu s pH od blago kisele reakcije (5,5 - 6) do alkalne reakcije (8). Za biljke koje vole kiselo tlo moramo koristiti kiseli supstrat te ne smijemo dodavati minerale koje sadržavaju kalcij (koji povećava ph).
Nakon što smo pripremili mješavinu za sijanje s njom napunimo plitice. Supstrat prije sijanja malo navlažimo te ga lagano utisnemo. Zatim posijemo sjemenke. Sjemenke ne sijemo gusto kako bi svaka biljka nakon klijanja imala dovoljno prostora za rast. Velike sjemenke, poput one Acanthusa, lako sijemo te ih možemo pojedinačno utisnuti u supstrat u pravilnim razmacima.
Sitne sjemenke koje izgledaju poput praha (kao npr one iz porodice Campanula – zvončića te obitelji Saxifragaceae, kojoj pripadaju poznate vrtne trajnice kao npr Bergenije, Saxifrage, Heuchere, Astilbe i Rodgersije) pomiješamo s kvarcnim pijeskom prije sijanja. Tako ćemo ravnomjernije rasporediti sjemenke po supstratu te će ostati vidljiv trag sijanja.
Sjemenke nakon sijanja prekrijemo tankim slojem prosijanog supstrata. Sloj supstrata ne smije biti deblji od same debljine sjemena jer velika većina trajnica klija na svijetlu. Sitne sjemenke ne prekrivamo supstratom!
Kako bi spriječili stvaranje korice na supstratu uslijed naglog isušivanja i zagrijavanja, površinu možemo prekriti tankim slojem čistog perlita ili vermikulita. Taj će sloj spriječiti velike oscilacije temperature te će duže zadržavati vlagu u supstratu. Tako posijane plitice smjestimo na svijetlo mjesto ali nikako na direktno sunce. Dobro je nakon sjetve supstrat zaliti nekim fungicidom kako bi spriječili propadanje tek isklijalih biljčica. Kao organske fungicide možemo koristiti ekstrakt preslice ili tekući sumpor. Sa sumporom ne valja pretjerivati jer dodatno zakiseljuje supstrat.
Poželjno je da posijane plitice ne zalijevamo odozgo kanticom za vodu. Mlaz vode lako može premjestiti posijane sjemenke pa bi se moglo dogoditi da sve sjemenke isklijaju na rubu posude. Kako bi to spriječili posijanu pliticu položimo u drugu posudu u koju smo ulili centimetar vode te pustimo da plitica odozdo upije vodu. Vrlo je važno pravilno zalijevanje plitica jer to direktno utječe na postotak klijanja. Nakon sjetve dobro je da nekoliko dana, odnosno sedmica, pliticu sa sjemenkama držimo na toplom mjestu kako bi ubrzali proces klijanja. Nakon što sjemenke počnu klijati pliticu smjestimo na hladnije mjesto kako se biljke, uslijed manjka svjetlosti u ovo doba godine, ne bi previse izdužile i propale.
Sve bi bilo idealno da trajnice ne dolaze iz raznoraznih krajeva svijeta ta da ne obitavaju u različitim klimatskim i mikroklimatskim zonama, pa s toga:
Što je važno znati o sjemenu trajnica?
Trajnice porijeklom iz sjevernih krajeva obično zahtijevaju izlaganje hladnoći kako bi mogle klijati. Isto vrijedi za alpske i druge biljke koje prirodno rastu visoko na planinama. Hladnoća, led i snijeg pomažu da se sjeme riješi dormancije koju mogu izazvati razni faktori poput hormona inhibitora, tvrdog omotača sjemena, te samog embrija. To je mehanizam zaštite koji upotrebljavaju biljke u hladnim krajevima kako bi sjemenke klijale na proljeće, nakon zime, a ne u jesen, pred zimu koja bi ih mogla uništiti.Takve sjemenke sijemo već u jesen te plitice ostavljamo vani na otvorenom kako bi hladnoća mogla djelovati na sjemenke. Taj se proces zove stratifikacija. Stratifikaciju možemo simulirati i u frižideru kako bi ubrzali ovaj prirodni proces. Sjemenke pomiješamo s vlažnim kvarcnim pijeskom, mješavinu zatim stavimo u plastičnu vrećicu te smjestimo u frižider na temperaturu od oko 4 stupnjeva. Trajanje "hlađenja" ovisi od vrste do vrste te traje od 4 do 9 tjedana. Svakako treba redovito provjeravati da li je klijanje započelo u vrećici. U tom slučaju sadržaj vrećice posijemo u pliticu za sjetvu te smjestimo u toplu prostoriju.
Sjeme uvijek držite na hladnom i prozračnom mjestu u dobro zatvorenim vrećicama ili posudama. Visoke temperature, visoka vlaga i direktna sunčeva svjetlost mogu smanjiti klijavost sjemena.
Sjemenke Dianthusa, Coreopsisa, Achillea, Lychnisa, Cerastiuma, Allysuma, Leucanthemuma lako klijaju te ne trebaju nikakvu posebnu njegu.
Sjeme nekih vrsta klija najbolje kada je svježe. U tu grupu spadaju i neke vrste koje zahtijevaju izlaganje hladnoći te one u kojima se dormancija sjemena pojavljuje nakon sazrijevanja sjemena. Klasičan primjer su biljke iz porodice žabnjaka, Ranunculaceae.
Neke biljke poput Cimicufuga zahtijevaju toplo hladne cikluse kako bi klijanje započelo. Potrebno je i nekoliko ciklusa toplo (proljeće) – hladno (zima) odnosno godina kako bi klijanje započelo. Također postoji i mnogo vrsta čije sjeme prvu godinu nakon sijanja stvara samo korijen a tek u drugoj godini listove.
Mnoge sjemenke trajnica zahtijevaju i skarifikaciju (npr. Baptisia, Paeonia) odnosno oštećivanje tvrde ovojnice sjemena, kako bi proklijale. Oštećivanje ovojnice olakšava prodor vlage u sjeme što je najvažniji faktor koji stimulira početak klijanja. U prirodnim uvjetima ovaj se proces odvija vrlo sporo te je takvim sjemenkama potrebno mnogo godina kako bi isklijale. To je također, jedan od raznih mehanizama koje biljake koriste kod "nicanja u krivo vrijeme" te kako bi osigurale sam opstanak i rasprostranjenost vrste. Skarifikaciju sjemenki provode kemijski u probavnom traktu i životinje koje jedu plodove trajnica. Oštećivanje ovojnice može se provesti i kratkotrajnim uranjanjem sjemenki u kipuću vodu te zatim uranjanjem istih u hladnu vodu. Ove oscilacije u temperaturi prouzročuju naglu ekspanziju i kontrakciju ovojnice te se u njoj stvaraju frakture pomoću kojih kasnije vlaga ulazi u sjeme.
Neke sjemenke poput one roda Hypericum, koje sadržavaju mnogo ulja, brzo gube klijavost dok druge sjemenke, poput one Lysichitona, valja uvijek čuvati u vlažnom okruženju jer isušivanjem gube klijavost.
Velike oscilacije temperature tijekom dana i noći (oko 15 – 20 stupnjeva razlike) u nekim vrstama pospješuje klijanje.
Velike sjemenke bolje klijaju ako ih prethodno sijanju, namočimo preko noći u mlakoj vodi. Široke i plosnate sjemenke sadimo u uspravnom položaju kako se vlaga ne bi zadržavala na sjemenci i prouzročila truljenje.
Posude s posijanim sjemenkama čuvajte najmanje dvije godine prije nego što ih se odlučite baciti.
Jednostavan raspored sijanja trajnica:
trajnice koje trebaju dugotrajno izlaganje hladnoći sijemo u studenom i prosincu
trajnice koje trebaju kratkotrajno izlaganje hladnoći sijemo krajem prosinca do kraja siječnja
trajnice koje brzo klijaju sijemo od ožujka do svibnja.
Lepeza dostupnog sjemena trajnica vrlo je velika pa s toga valja prije sijanja proučiti biljku koju želimo uzgojiti. Ako znamo u kakvim uvjetima biljka raste na prirodnom staništu možemo i predvidjeti kakve uvjete traži sjeme prilikom klijanja. Sijanje je vještina koja se stječe s praksom i znanjem.